Zato što je ludo i bezveze, jel zato?
Naime, svi mi kada ne možemo donetu odluku (čitaj, mrzi nas), tražimo savet od rodbine ili prijatelja. Prvo se lepo iskukako na težak život, pa nas ljudi teše i na kraju nam kao bude bolje. A zatim osoba koja je u datom trenutku naš savetnik, da nam svoje mišljenje. Preda nam na tacni svoj stav i ono što bi ona uradila da je na našem mestu. A da li nam baš to treba? NE!
Svaki savet je dobronameran, ali „savetnik“ nije 100% ista osoba kao ja ili ti. Što znači da „savetnik“ nije posavetovao mene, već sebe. U većini slučajeva je situacija ovakva. Postoje i „savetnici“ koji će prvo sagledati našu situciju i po njoj doći do zaključka šta je najbolje za nas. Ali, ako „savetnik“ prvo pogleda nas, to znači da postoji i lakši način dolaska do najboljeg rešenja.
To smo mi sami! Okej, razumem da je ovo izlizana priča, ali još uvek nije dovoljno primenjiva. Zašto? Zato što smo naučeni da se saveti dobijaju od drugih ljudi, a ne od nas samih. Ko još priča sam sa sobom a da nije lud…
Ali zato će nas privući neka glupa stvar koju svi rade, pa velim što i ja ne bih to probala. Ako je tako, rećiću vam da je glupo posavetovati samog sebe.
Da li ćeš sada popričati sam sa sobom?
Postoji samo jedna osoba koja ti može dati najbolji savet i koja je ista kao ti. To si ti sam. Pa zato skuvaj kafu sebi i ispričajte se i pomirite se. Shvatićeš da imaš najboljeg prijatelja uvek uz sebe ili u sebi, kako god.

Upravo tako Svetlana. Ja često pričam sam sa sobom. Lijepi pozdrav! 🙂
Hvala puno, i treba! 🙂
Svi odgovori se već nalaze u nama, čak nam se i znaci pokazuju kako treba da postupimo, samo je potrebno da budemo dovoljno osećajni da to primetimo ..🙂
Tako lepo rečeno i slažem se! 🙂
Prelijepo! Slažem se sa svime napisanim. Svaka čast! ❤️👌👏
Hvalaa puno! 😁😘❤